Čača nije niti rijeli izustio. Svako malo sa dvorišta su se mogli čuti riječi tipa "Ostav to", gromoglasnim tonom, a tu i tamo bi znao remen zaigrati kladuško kolo. To bi sve bio dio normalne te prosječne balkanske obitelji, koja je sve samo ne prosječna. Stariji sin biva lopov, mlađi također, sa ukusom za starije žene. Sječam se da jednom bila frka, neka vrsta skandala di je nestajalo donje rublje, a di su se žalile samo starije stanovnice kraja, no kod dotičnog nikad ništa nisu pronašli. Do dan danas se nezna tko je virio starijim gospođama pod haljine dok nisu obračale pažnju. Nego da se mi vratimo temi...treća po redu starosti, sestra, od nje je bar neki kurac ispao, doslovno i u prenesenom značenju. Nebih htio o detaljima no poznato je kako je platila svoju naobrazbu u Amsterdamu. S najmladom nije bilo puno problema, ona se samo voljela tući, imala je svoje ja, zapravo bila je pomalo cool. Neznam jel to cjelo stado no samo za njih znam. Kao ekipa obično su se drižili najstariji brat, i drugorangirani dedak, spoj plavog bedaka i zute budale, zajedno tvoreći pravo bratstvo.
Bila je tu jedna dobra pička u selu, koja mi je par puta zapela za oko, no nikako nisam mogao doći u kontakt s njom. Ali bio je netko brži od mene, jedan mali plavi peder, kojeg ćemo nazvati B2A, koji je uspio stupit u kontakt s njom. Malo sam i bio ljubomoran moram priznati. Onda sam nakon nekog vremena čuo da ju je jebao, i reko ajbg shit happens.
Tako prođoše godine, više nisam niti razmišljao o tome. I jednoga dana, dok se počeo družit s magarcem i crnim čačom, izrekao je famoznu rečenicu: Ona je moja sestrična!!! (ime nije važno).
Znači mali ipak nije junfer kako se priča po okolici, mali je jebač, jebao je svoju sestričnu. hahahahaha nisam mogao vjerovati, skoro sam se upišao od smjeha xD.
I to vam je ekipa koja vam je stalno vidila kod Gospodina kojeg zovemo Crni Čaća. A i to me ništa ne čudi, dok sad ovo pišem Magarac je shvatio da mu je Crni Čaća maznuo upaljač i razmrdao radni stol*.
*hahahahaha ovo sam fakat napisao na papir dok sam pisao na mašini ^^
Sva sreća da su dođli duos amigos pa lik opalio arivederci. Koji je smisao imati prijatelje koji ti jebu i razjebu sve čisto i nečisto svakoga dana, i to sve u šesnaest? Nemam pojma, a i nebih se čudio da ni on nezna. Dali je vrijedno imati tako destruktivan odnos gdje je cijena budućnosti vlastite obitelji? Čudni su putevi sudbine. Čovjeku stvarno i treba znade koliko i energije kako bi samo malo nešto i shvatio. Što se uopče događa u sklopu te osobe? Kroz par mjeseci tog razdoblja života kojeg smo se družili ko ekipa, počevši od tog ljeta, svašta e dogodilo. Taj scenarij bi zasigurno bio zanimljivo štivo za uprizorit na kazališnim daskama, ili još bolje, na televiziji. Recimo zamislite kao neku TV novelu - "KUHARIČIN SIN", da nebi bilo zabune, nebi bilo riječ o nekoj turskoj seriji koju gleda majka jedne dotične osobe. Samo zamislite uvodnu špicu te serije: "TELEVISIA PRESENTA; HIJO DE LIBROS DE COCINA*; okej dobro ovdje se ne radi o naučnoj knjižničarki kako zvuči, koja u slobodno vrijeme proizvodi bijelo.
Okej ovo mi je izbacio translator, to bi kao trebalo značit kuharičin sin.
Ubacimo nakon toga glumce, jednog po jednog. Crni Čača, par isječaka iz serije, diže nemoćnu staricu za vrat u zrak, mali pederko ga gleda u suzama sa strane, udara po vreči dok se trese cijela kuća, razbija stvari po kući i gađa svoj motor sa sjekirom u naletu bijesa. Drugi glumac, Magarac (
Glumac četvrti, Nemoćna starica, Baca ulje na vatru, očitava bukvicu vezanu za novce, trči sa daskom po dvorištu i prijeti policijom.
Glumica peta, Nesuđena draga crnoga čaće(haha bolje da ne napišem što piše tu kod mene na orginalu),vozi neki crni motor, gura djete u kolicima, konzultira se sa magarcem nešto vezano za crnog čaču.
Glumac šesti, Debeli Mali Teretaner - znan kao Keder, drži ribički štap, igra lol na tavanu, dere se SKOĆI SKOĆI, vadi ribe iz kante, provaljuje na tuđi gmail. Glumac sedmi, mali neurotični crni Posanac, baca motor u zid, grči se na podu od muke držeći se za jaja, puši pljuge, riga ispred svinjca. Glumac osmi, Druki, hihoće se nakon požara u kuhinji, mažnjava ključeve od motora, plače se ispred garaže, gleda ispod suknje te drka na tu sliku dok je neurotični brat pored njega u krevetu i na kraju traži čokoladu nemoćnu staricu. Imamo još jedno par gosta glumca, jedan koji se vozi na motoru dok jedan recimo pleše s fleksom, a i ima još neki koji gleda i traži priliku kad bu maznuo nešto.
Sredinom sezone uvodimo nove glumce u uvodnu špicu. Imamo jednu štemericu bez dlake na jeziku koja voli zaKeksiti svaku juhu...bez dlake na jeziku,svi bi je jebali a niko para nema (a i nije baš neka pička). Ubacimo u par epizoda Keksara na apeEncu, koji svrati tu i tamo na kavu i kekse kod Nemoćne Starice. Također bilo bi bezobrazno kada bi zaboravili na naša duo fantastiko, frenda d00gog i njegovog malog...hmmm...muški spolni organ, a bute skužili. Naravno oni su tu da daju moralnu potporu napem dragom Čači koju on uporno neko vrijeme odbija. Dragu susjedu sa dalekog istoka i njenog dragog nećemo ubacivati u špicu pošto bi pokvarili dojam. Ali zato našeg dragog bradonju nesmijemo zaboravit, pošto je i on dio ove priče koja se odvija oko nas...netko je i trebao biti povod za povlačenje ljudi iz sjena kako kure frku oko para. To bi bilo višemanje to što se tiče uvodne špice. Kao muzičku podlogu malo bi se zalaufali sa jednom dragom pjesmom našeg dragog crnje. Krv nije voda je goli kurac za ovo. Započet ću našu priču prvom epizodom.
Tog ljeta sam doletio jednog dana kod našeg zajednočkog poznanika, Crnog Čaće na kavu, ništa ne sluteći keko će završiti ostatak ljeta. Njega sam znao kao prijatelja mog drugog prijatelja koji nije više moj prijatelj...tj više mi je poznanik, ma komplicirano je zapravo, enivej, bili su kao lolek & bolek. Kod njega je bila neka ekipa, neki magarac, duo bosantikus - B2, mali SvEmirko i kederčina. I tak ja ostao malo na zajebanciji i druženju s ekipom nakon čega sam počeo dolaziti svakodnevno. U to vrijeme pripreme za lokalnu feštu su bile u punom jeku, kao i akcija zemi i briši, koja se kasnije pokazala kobnom za neke ukučane. Malim zatvorenicima koji su bili na lancu je to pogotovo pogodovalo, Čača više nije toliko obraćao pažnju na njih kao prije, mogli su raditi sitna sranja, kao papanje kućnih ljubimaca. Kao osobina, ljudska nezahvalnost ovdje se osjetno manifestirala kod dotične osobe. Još jedna karakteristika Crnoga Čače koju ne mogu shvatiti, da kako čovjeku može faliti trunčice tog za osobu koja je dala žrtvu za njega, kako bi on mogao imati stvari za kojima žudi i priželjkuje. Sve je to njemu okej dok ne ostane sam i dok se svi pokupe, pa makar u zemlju tamo tamo daleko di se nalazi jedina kaznionica u okolici. Kad je dobio svoje što je htio, bio je sretan ko beba koja je dobila čokoladu. Ali ta sreća nije dugo potrajala. Imao je drage prijatelje B2 koji su dali sve od sebe da to bude moguće. Što reći nego žalosno za čuti. Tih dana je isto saznao da će opet dobiti poklon, a mati se radovala kao da je čula de će njezina maca dobiti mačiće.
"To bu koštalo puno penez!" - izustila je, na što bi Crni Čača planuo na sam spomen novaca, čime je započela saga novog odnosa sina prema svojoj materi. "Nitko nezna zašto sam još uvijek sama..." -znala bi izustiti pri skupljanju resursa za grijanje kuće.
Nitko nije shvačao njezine riječi, pa čak niti ja, dok mi jednoga dana jedan Tovar nije otvorio oči. Draga starica, naizgled provokativna i slaboumna, je u biti vrlo snažna žena, koja u sebi nosi veliku ljubav za svoju djecu i bližnje, isto kao i boč što nemože stisnuti ruku određenim ljudima i pititi ih kako su. Da nije tako, naš prijatelj bi bio na ulici. Teret je to koji samo najjači mogu podnijeti na svojim ramenima. Kad bi još samo bar imala malo slobodne memorije da bolje shvati neke stvari, da ju upotrijebi da iz nekih situacija izađe kao pobjednik, bilo bi još super.
Je li možda naš prijatelj tako neke stvari pokupio neke stvari od svoje majke ili drugog roditelja, to možemo samo nagađati. Al to je naš Crnjo, čovjek kakav se rodi jednom u 100 godina. Neshvačena je osoba, svi mu nešto zanovjetaju...zato je pomalo i nesretan, jer neke stvari u životu mu fale. Da ga je bar netko naučio navući neke Stvari, mižda bi bolje isplanirao svoj život. Što bi bilo kad bi bilo, što bi bilo da nema škembe (nego ravan trbuh), koja je nudila zaštitu ali neučinkovito. Pa zamislite, padne čovjek na trbuh i najebe, nema zaštite. Kina nam ne donosi kvalitetu, donosi nam iznenađenje. Nitko nesmije biti sudac niti general poslije bitke, ljudi se zajebu u životu. Svatko je svoj sizif koji gura svoje probleme. Ako se pitate kako to da i nakon ovih okolnosti Crni Čača nije uspio riješiti svoje probleme, što je pošlo po zlu?
To ljeto uistinu bijaše šareno i vruče, a ni jesen ne biva ugodna. Nebo biva obasnano večinom žute i plave boje, boje koje će neki zauvijek zamrziti. U zemlji tamo tamo daleko, nakon što je u novu dolinu došla novina, se dogodila jedna stvari. Naime dotični gospon koji je volio tu i tamo zavirit u mirotvorni napitak, je doživio nirvanu slušajući zadnje hitove Ferida Avdića. Čača u tome vidio priliku za veselje, pošto je na sve načine htio biti superiorniji od njega. Bila to još jedna negova karakteristika, zaluđenost da izađe kao pobjednik u situacijama, koje zapravo i nisu bile situacije već izgovori za držanje političkih govora. Ponekad čovjek poželi da se ne radi o muškarcu, već o nekoj pički o kakvoj on sanja, tj planira da ju nađe, pa da joj može ispraznit Ladicu kad bude dosadna.
Iz dana u dan ista priča, likovi uvijek isti, priče uvijek iste, pripovjedač također, a način pričanja drugačiji, a opet isti.
Isti drek drugo pakovanje! Želi li čovjek svakog dana tražiti sreću guranjem noža u sebe, tako čineći zlo sebi misleći pritom da nešto postiže, kao da hoda ledom u nadi da neće propasti kroz njega? Nažalost njegovi koraci se ne mjenjaju, on stoji, a led je već odavno popucao, a on propao u vodu zajedno s njime.
I kako pomoći tom čovjeku? To je zapravo jedno pitanje kojim bi se mogli pozabaviti nekakav tim...tj horda psihijatara. Bilo je inače mnogo pokušaja da mu se pomogne, što bi 90% tih slučajeva rezultiralo "kroz jedno uho nutra, kroz drugo van!". On vam je više osoba koja uči tako da osjeti neke stvari na svojoj koži, makar trebalo gurati ruku u vatru. Nikada ništa vam on neće naučiti na bilo koji drugi način. I tako cijele sezone, i dio ostatka godine, taman do par dana prije zime, dok nije otišao na jednu veselicu, no o tome poslije. Čovjeku se stvarno pokušalo objasniti neke stvari, o tome ko mu u životu želi dobro a tko ne. Čovjek koji nema samopouzdanje kakvo bi trebao imati je skloniji da bude naivan i lakovjeran, kao naš Čača. Oći blistaju, sjaje se na lijepe riječi, srce jače kuca na blistave stvari, lako se izgubit u tom svijetu zablude. Teško je povjerovati da bi se netko zbog takvih stvari okrenuo protiv vlastite obitelji. Dići svoju ruku i to još na svoju mater zbog par idiota, kao da je mama nekakva vještica. SRAMOTA!!!
Bilo je to sve zbog njih, ta dva mala pedera. Lako je glumiti majstore i frajere, a kad treba takav pred odgovornost izaći onda idu suze i negodovanje.
Jednog dana, nakon što je Crni Čača došao s posla, ili nakon što se probudio(nisam siguran točno, možda je čak bio i na godišnjem), na vrata su mu došli B2 i napravili jednu jako ružnu stvar. Tu je mali Druki pokazao jednu svoju osobinu koja mu jako dobro leži. Obavlja to se velikom strašću, kakvu samo posjeduje osoba koja zna što radi.
I tako usta se otvore, progovoriše, i kažu nešto što je izazvalo frku - tužakanje. Mislim da ovime dobivamo opis koji jako dobro opisuje o kakvoj se osobi radi, mentalno i fizički, a i ne samo o njemu, govori također i o mentalitetu osobe koja se s njima uopče druži. Neznam koliko su mlađi od mene no radi se sigurno jedno par generacija razlike. A Od Crnog Čače ima još više razlike, možda i duplo. Tata bi im mogao biti. I tako mali tužakal njegovu staru da Čača poduzme nešto vezano za njihovu zamjerku. Znam da vas zanima o kakvoj gluposti se radi. Malcima se naime nije svidjelo što Nemočna Starima malo popričala s jednom gospođom, koja je prenijela njihovim ponosnim roditeljima da im sinovi parama koje dobe za školu ne kupuju žvakače gume, nego bacaju pare u vatru, uzimajući bez da išta daju, kao paraziti. To je jedna od osobina koje su najistančanije kod njih, i stvarno sam se iznenadio kada su donijeli neke sitnice da nas počaste, skoro sam se prekrižio lijevom rukom!
Najgore od svega je to što se dogodilo nakon tužakanja.
Nije on došao do mati da popriča s njom o problemu, nebi bilo korektno od njega, ipak on mora biti jedinstven kao što je...ići glavom kroz zida, pa kud puklo da puklo. Takva osoba ne razmišlja racionalno o mogućim posljedicama. Krš i brodolom, udri po svemu čemu stigneš. Slušajući opravdanja svoje drage mati, koja su bila logična i donekle istinita sa pokrićem, on ni pet ni šest izvadi ruku iz svog džepa bez obaziranja na okolinu i uhvati je za vrat, grčevito stišćući, dok je pored njega stajao Frendić u suzama to sve gledajući, i moleći da prestane sa time što izvodi svojoj mati...sve dok nije došao jedan Magarac i savladao mladog pastuha. Tu sukob nije prestao te večeri, draga mati umjesto da malo upotrijebi svoje moždane vijuge i razmisli malo i ZAČEPI SVOJU GUBICU, ne, ona umjesto toga ode u kuhinju po zalihe kako bi upotrijebila svoje vrhunske kuharske sposobnosti i bacila malo ulja na vatru. Rezultat je Crni Čača lud od bjesa, pokušava se preko Magarca probiti na svoju blentavu staru, koja je pritom držala hladno oružje u svojim naizgled slabašnim ručicama, tako isprovocirajući svog slaboumnog sina. Mukom biva smiren, relativno, i sve bilo pet i mirno dok ona opet nije otvorila svoja prljava usta i počela sa klasičnim prigovaranjem tipa o policiji itd itd, što je u Čači odmah izazvalo njegovu dozu živčanosti i bjesa, gazeči pritom njegovo samopouzdanje.
I sve to zbog malih kretena B2. A di su oni bili?
Oni su vam lijepo otišli doma, pošteno se najeli, uzeli neku marendu za van i sve to gledali sa strane, predstavu koju su sami kreirali, bolesno se smijući i uživajući u prizoru.
To vam je ona fora koja se zove podjebi i odi...metoda koju je mali Druki vro vješto ovladao te sezone. Kvaliteta je to kojom mogu ovladati samo jako dobri prijatelji. Žalost je još veća kada bi vam rekao da nije napravila ništa protiv njega nakon incidenta, nije zvala institucije da nešto poduzmu po tom pitanju nasilja koje je doživjela, iako joj su joj neki stanoviti ljudi to predložili da to uradi. Keksar na tomosu nije bio oduševljen tom činjenicom, isto ni time što ima Magarca kojeg drži u kući i hrani ga, kao da je mladom Čači napravio nekakvu veliku štetu u životu.
Čovjeku je lažima uništena reputacija, i to na veliko. Nije mi puno tjedana trebalo da shvatim neke stvari o podrijetlu tih glasina.
Maloj bosni bilo je to zabavno, hvaliti se time da su lopovi i pljačkaši, pritom kriveći druge osobe koje nisu niti mrdnule tamo niti imale išta s tim činom. "Ma ne nismo mi, to vam je on išao po tim kućama", čak i nakon svih sranja koje su radili dragi gospon im je čak i pokrivao leđa dok je bilo problema. Nekad me stvarno podsjećaju na Crnog Čaču. Da se mene pita, išli bi oni u dom.
Dobra im je fora kome su uvalili plijen koji su pokrali, nebi se toga nikad sjetio itko.
Imali su jednu jako dobru foru. Radilo se o metodi mazni i odfuraj na sigurno. Neću vam niti napisati gdje su stvari završile. Svaki komentar je suvišan, a i ko da je teško skužiti - Self explanatory!
Budala je locirana, sad slijedi akt. Nebih znao ponuditi točnu informaciju što se sve našlo u tom prostoru...po pričama što su se pričale po kraju Crni Čača ima sreće što mu momci u plavom dosada nisu pokucali na vrata. Ispalo bi da je on lopov i kriminalac, a mališani bi otišli doma i oprali ruke od svega, i onda bi se kasnije opet vratili u Novu dolinu da se opet nape tuđe krvi. Komarci, doduše samo ženski popiju krv i odu, osim ako ne stradaju u pokušaju, hvalili bi dragog boga da su imali osobinu tog insekta, samo bi dobili malo s dlanom i ne bi pikali malo po malo kao inače.
Nismi bili takve sreće. Uopće nisam bio siguran zašto smo mi uopće trpili takvu ekipu. Mislim da smo htjeli postići neke stvari na fin diplomatski način. Trudili se jesmo, a uspjeli velikim djelom nismo. Neznam jel to naša dobra osobina ili ljudska glupost, kada i pokušam razmišljati o takvim stvarima osjećam se pomalo glupo, kako smo mogli biti tako bedasti. Ja osobno pokušavam istovremeno vidjeti ono najbolje u ljudima, i biti realist, da me život ne iznenadi. Trud da našem protagonistu objasnimo neke stvari, pogotovo kako bi njemu bilo što bolje u životu je također bio pucanj u prazno. Na svu sreću našli su se trenutci kada je bilo par iskrica koje su nam dale dašak nade, kada bismo nešto i postigli, i nakraju uspjeli doći do cilja, a to je bilo Idiotu utuviti u glavu neke stvari o kojima može razmisliti da donese svoj stav na iznesene činjenice.
Pošto to nije bilo dovoljno da se Štetočina sa istoka, bilo je potrebno pronaći još neke stvari kako bi budale zauvijek se maknule od nas. Nebih ovo nazvao baš srećom, nego naime, u to vrijeme su se iza naših leđa odvile neke stvari koje su išle u korist ovog plana. Dvije stvari, plus jedna, kako sam ćuo da se priča po selu. Jedan dugokosi Klošar mi je ispričao priču o jednom crijevu koje se nalazilo to vrijeme u njegovom imanju, koje je kasnije magično odšetalo na istok prema Maloj Bosni, gdje gle čuda, nitko nije znao kako se to tamo našlo, a još manje motivi lopova. A druga stvar je bila stvarno podla. Kada sam slušao ovu priču na licu te osobe sam mogao vidjeti bijes i frustraciju, potaknutu izdajom dvojice Kretena. Po potrebi Mladog Škanjca, motor je trebao biti spreman za polijetanje, da se sastane sa svojim jako dobrim prijateljem, s kojim je volio voditi razgovore o motorima sa unutrašnjim izgaranjem. Zapreka koja se našla na njegovom putu je bila ona koja ga je onemogućavala da pronađe ključeve od svoje pile. Bila standard ekipa tada tamo, domaćini, B2, Splićo i možda čak i Keder. Ponašanje koje su tad pokazali braća Kreteni iz bosne je bilo jako zanimljivo.
Znate onu ekipu iz filmova i serija, one koji vam idu na kurac, za koje kažemo da su znatiželjne babe? E sad zamislite ova dva ljepotana, dvije osobe vode razgovor, i u razgovoru se spomene tipa nešto poput "Mislim da mi je negdje u kutijama nekakva membrana, samo neznam u kojoj, trebali bismo prekopati da to nađemo".
Sve što je sad potrebno napraviti jest okrenuti se oko sebe, pogledati di su bedaci, i ja vam garantiram da ćete ugledati njih dvojicu kako već kopaju po kutijama, niti da izdvoje trunčicu kulture da pitaju "Gazda trebate li pomoć?" ili "Smijemo li pogledati uokolo". Nedajte se zavesti, ništa nije đabe, ako nema profita neće biti ni pomoći, TO JAKO DOBRO ZAPAMTITE!
Ključeva nigdje nije bilo, stari Škanjac je pogledao očita mjesta gdje bi se oni mogli nalaziti, a Posanci, gle nekim čudom stoje na mjestu i bulje u pod, niti da pokažu bilokakav interes na temu koja bi njih u protivnom vrlo zainteresirala. Ovdje definitivno nešto ne štima, tu bi vjerovatno i naš mudrac iz Nove doline došao do zaključka - ključevi nisu sami odšetali!
U to vrijeme mladi dugokosi pastuh biva revoltiran trenutnim stanjem stanjem, gdje mu otac biva gluh na njegova upozorenja da se u selu definitivno nešto opasno događa i da treba biti oprezan.
Otac na to replicira u afektu, optužujući vlastitog sina da mu je on sakrio ključeve samo da njemu napakosti što ga otac nije poslušao.
Poludio on na to, umalo da oca nije izvrjeđao do srži, ali otac biva pametan, te iste večeri svojim murdrim riječima sinu utoči utjehu, ispriča priču i svoj plan, kako sve odraditi i odigrati, da nebi došlo do gluposti. Koliko god mu se otac ponekad činio gluhim na njegove riječi, nije bio, jednostavno nije naglas razmišljao kao neki. Ključeva nije bilo jedno vrijeme, sve dok nije došao đurđevdan, dan kad se cigani žene. Te večeri su dvojica ljudi koje sad neću imenovati bili vani i chillali, cuga muzika i tak to, zajebavanje Škanjca. Kada sam te večeri doletio da vidim kaj radi ekipa, sve je tada bilo u opuštenom tonu, ugodno.
Šteta je što sam otišao, jer da nisam bio bih svjedok svega ovog što se dogodilo. Kasnije te večeri, dok su udrili po glazbi, pivi i cigaretama, došla je ekipa, jedno njih 3-4, sa vrlo zanimljivim predmetom u džepu. Ispale su njima dvojici oči kad su vidjeli ključeve, a još više kada su saslušali priču dotične ekipa. Sva sreća da im je strpljenje vrlina jer bi bilo svega.
U maloj Posni bjaše štalica, a u štalici bakica, na usnama joj mješalica, na mješalici ključevi, ključevi niti jednu bravu ne otvaraju, ali zato daju dobar kontakt - na motoru!
Na njegovoj ruci su se mogli vidjeti tragovi gnjeva dok je pričao ovu priču. Nakon par dana, veli da je čekao da se dotični dvojac pojavi kako bi razmjenio par riječi s njima, pritom ih sterao u 3 posanske maramice. Bilo mu je žao što nije bio malo strpljiviji,
da je nebi došao u situaciju nespreman.
Uvidjevši da može uzeti trenutak za sebe da ode obavit svoje prehrambene potrebe, otišao lik u kuću i podgrijao si jelo.
U miru ga je dovršio isto kako ga je i započeo. Taman je sjeo za računalo da odgovori na elektroničku poštu koju je zaprimio (Čitaj - gledanje pornića), kada je otac stigau u kuću i izrekao mu "Sine odi van, Tovar te treba, brzo." A pritome se nije sjetio da sinu kaže da ima još jednog posjetioca. O da, bilo mu je to krasno iznenađenje, vidjeti vani tog malog žutog pedera, koji je došao kod njega doma kada je on bio "na pauzi", kao da je znak kada treba doći. Nesječam se točnih riječi, znam da je bilo nešto tipa da se ovaj izderao na balavca, bez milosti i prostora da mu da da se opravda, pritom dodavši dozu ironije kako u tom trenutku sa njegova stubišta malog Posanca mati dozivala da se vrati kući, na što malac mati bahato odbrusi. Kada mu uspješno odbrusio čuo je navodno sljedećih dana famozne glasine kako navodno pričaju malci pravdajući se da su nevini i kako će se oni osvetiti za to što je istina izrečena.
To je priča kako više Plava i Žuta boja nisu vijorile nebom, nego su zauvijek ugašene, izgorjele do krajnje srži i pepela. Dužan sam vam ispričati onaj plus jedan koji sam spomenuo slučaj. Bila je jednom jedna sumnja, sumnja na krađu, opet kod mladog Škanjca.
Jednom anonimnom dojavom, bilo je doznato da su mala dva Posanca, tog jednog srpnja, vjerovatno kada su bili večinom svi iz škanjčeve obitelji na moru, nešto odnijela u svoj dom preko ograde, u navodno nekakvoj kutiji. Zapravo par mjeseci je trebalo da netko poveže da nestalo meso i ta krađa su dva povezana događaja.
"Šteta što nisam prije skužio, nebi one meni više dolazili", riječi su koje sam jako dobro zapamtio, posebno po tom njegovom pogledu.
On je još prošao dobro, Crni Čača je nažalost gore prošao, njegova šteta je trajnija, da je materjalna ona bi se s vremenom obnoviča.
To ti je tako kad imaš špijune za prijatelje, koji dojavljuju drugima tuđe riječi, dodavajući još svoje pa ti onda draga obitelj ode na sve strane, a ti ostaješ sam i onda se pitaš pa kome sam ja išta skrivio.
Šteta što on njij tada nije potjerao iz ekipe.
Možda se puno loših stvari kasnije nebi dogodilo toga ljeta....
Ovo je malo duže trajalo od planiranog.
Pisanje ovoga je zabavno, ali prepisivanje baš i ne.
Sljedeće poglavlje koje je u izradi nas malo vodi u lov na kedere.
Stay tuned
