subota, 17. listopada 2015.

Kronike jednog luđaka (predgovor)

Jednog mokroga dana bio jednako ljut na svoju mater, kako to obično i biva. Pušio je kako samo on to zna da radi, ali para je bilo sve manje i manje.Pa je stoga mati pokucala na sinovu sobu, ušla i izrekla: "Sine u pičku materinu, jeba ga vrag, jel ti znaš kolko je to penez to što ti pušiš?"
"STARA ODI U PIČKU MATERINU, MARŠ DA TE NEVIDIM!!!"
"aummm, aummm, a ti znaš da ja tebe mogu prijaviti policiji to što se dereš na mene?"
"ŠTAA SI REKLAA"

Tako je svojom rukom, s kojom je upravo bacio maloga u nesvjest, primio nemoćnu staricu za vrat, i stiskao dok nije prestajala davati znakove života. I od toga dana se rodila legenda znana kako legenda o


ZIGI DAVITELJU



Eto ovo je bio jedan vrlo kratak predgovor.
Odlučio sam da ću dio originalnog teksta promjeniti, što iz gramatičkih razloga što iz određenih smislenijih. Probat ću se potrudit da što češće ažuriram sadržaj ovoga bloga.
Sljedeće što vas očekuje je prvo poglavlje, a ako se ne varam ono vodi negdje prema istoku.
No dobro, znate kako se kaže, strpljen-spašen.


Nema komentara:

Objavi komentar